UZGOJ MATICA POMOĆU JENTEREVOG APARATA

Matica je duša košnice.  .

U najstarijim pčelarskim knjigama je zapisano da je matica duša košnice. Svako baratanje oko bilo čije duše predstavlja delikatan posao, sa krajnje neizvjesnim ishodom.
Uzgoj kvalitetnih matica zahtjeva vrhunsko poznavanje života i rada pčelinje zajednice i predstavlja krunu pčelarskog umijeća i zadovoljstva. Ne kaže se uzalud da je uzgoj matica "poezija pčelarenja".
Da bismo ovladali poslom oko uzgoja matica moramo u taj posao unijeti i dio svoje duše. To ćemo postići jedino ako pri svemu što radimo sa pčelama, a pogotovo pri uzgoju matica, što više poštujemo i sljedimo njihove prirodne nagone, instinkte i potrebe. Naš trud će biti nagrađen onog trenutka kada spazimo da je mlada matica pronijela, čime je u košnici započeo novi život.  
Već smo rekli, da se suština pčelarenja u najkraćem svodi na stalnu borbu pčelara za što više legla u košnici. Pošto ispunjenje ovog cilja u najvećoj mjeri zavisi od matice, još jednom ističemo veliki značaj svih aktivnosti u vezi uzgoja visokokvalitetnih matica.

KOJOM METODOM DOĆI DO VELIKOG BROJA KVALITETNIH MATIČNJAKA

Postoji mnogo načina uzgoja matica. Kod planskog uzgoja matica posao se u suštini svodi na dobivanje većeg broja kvalitetnih matičnjaka iz kojih će se izleći mlade matice. Pri tome, razlika u starosti matičnjaka treba da bude što manja, odnosno samo nekoliko sati.
Cilj nam je da uzgajamo istovremeno veći broj kvalitetnih matica u više turnusa u toku sezone, sa unaprijed poznatim vremenskim terminima za obavljanje određenih radnji u vezi ovog posla. Također, veoma je važno da unaprijed točno znamo termine kada su matice iz svakog turnusa spremne za isporuku, odnosno za dodavanje društvima.
Najjednostavnija metoda za dobivanje matičnjaka je izazivanje tzv., "prisilnih matičnjaka", obezmatičavanjem nekog društva. Ovom metodom ćemo dobiti dosta matičnjaka, različite starosti, ispod prosječnog kvaliteta, sl 2. iz prevelike želje, da što prije dođu do matice pčele će matičnjake da izgrađuju na starim radiličkim larvama, koje već odavno "jedu" hranu mnogo siromašniju od one koju treba da troši matična larva.

To je jedan od osnovnih preduvjeta za dobivanje nekvalitetnih matica. Radilične larve, nad kojima pčele počinju da nadograđuju matičnjake, smještene su uglavnom u ćelijama u kojima je već izvođeno leglo. Te ćelije, zbog zaostalih radiličkih košuljice, pčele ne mogu da prošire pa će budući matičnjaci u osnovi da budu uski, zbog čega ćemo dobiti sitnije, a samim tim i lošije matice.  
Sličnom metodom, ali uz nešto više truda, dobiti ćemo znatno kvalitetnije matičnjake. Iz obezmatičenog društva povadit ćemo sve okvire sa otvorenim leglom, s tim što ćemo pčele sa njih da stresemo, a ostavit ćemo jedan okvir koji je prvi put zaležen. Po rubovima saća tog okvira trebaju biti larvice u najmlađem stadijumu. Saće takvog okvira ćemo da podrežemo baš po toj graničnoj liniji, gdje jaja prelaze u najmlađe larvice. Sada ćemo, po tom presjeku, iz dvije ćelije da odstranimo larvice a treću ostavljamo, i ponovo tako sve do kraja. Pčele imaju na raspolaganju mlade larvice, u ćelijama na rubu saća, nad kojima mogu da nadgrade krupne matičnjake, a larvice će od "rane mladosti" da dobivaju odgovarajuću hranu, sl. 3.

Na sličan način do matičnjaka možemo doći poznatim Alejevim i Milerovim metodama. Međutim, kod svih ovih načina postoji mogućnost izgradnje matičnjaka na starijim, odnosno larvama različite starosti, što nosi kasnije negativne posljedice, i stvara nam velike probleme u radu.
Matičnjaci koje pčele izgrađuju pri prirodnom nagonu za rojenjem, sigurno su kvalitetni, i kao takve možemo da ih uspješno koristimo. Međutim, i oni se veoma razlikuju po starosti, pa bi nam to predstavljalo problem pri nekom ozbiljnijem radu. Suvremeno pčelarenje i priželjkivanje prirodnog nagona za rojenjem - nikako ne idu zajedno.
Istina je da se najkvalitetniji matičnjaci dobivaju pri tzv., "tihoj zamjeni matice", sl. 4. oni su kvalitetni zato što su ih pčele gradile, njegovale i hranile natenane i sa velikom ljubavlju.